Anton Bruckner (Ansfelden, 4. rujna 1824. - Beč, 11. listopada 1896.), austrijski orguljaš i skladatelj.

Najviše je poznat po svojim simfonijama, misama i motetima. Bruckner se smatra simbolom zadnjeg stadija Austro-Njemačkog romantizma zbog bogate harmonije i složene polifonije. U Beču je predavao na sveučilištu i konzervatoriju. Anton Bruckner najviše je cijenio Bacha, Beethovena i Wagnera.

Poznatija djela

• Simfonije (11 ukupno):

Simfonija, f-mol, 1863 1. Simfonija, c-mol, 1866, 1890/1891 Simfonija, d-mol, 1869 2. Simfonija, c-mol, 1872, 1877 3. Simfonija, d-mol, 1873, 1876, 1877, 1889 4. Simfonija, Es-Dur (»Romantična«), 1874, 1878, 1880 (novi Finale), 1889 5. Simfonija, B-Dur, 1878 6. Simfonija, A-Dur, 1881 7. Simfonija, E-Dur, 1883 8. Simfonija, c-mol, 1887, rev. 1890 9. Simfonija d-mol (nedovršena), 1887-1896

• Mise, u d-molu, f-molu i e-molu
• Rekvijem, d-mol
• Missa solemnis
• Duhovna glazba:

Ave Maria 150. Psalm Te Deum

• Simfonijski zbor Helgoland za muški zbor i orkestar
• Gudački kvartet u c-molu
• Gudački kvintet u F-duru
• Moteti za mješoviti zbor

The above text is available under the Creative Commons Attribution-ShareAlike License ( creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/ ). It uses material from the Wikipedia article "Anton Bruckner" ( hr.wikipedia.org/wiki/Anton_Bruckner ).